Možda se u fotografiji previše nudilo i nudi da bi se od ponuđenog moglo odustati. Pritom nam je nedostajao, kako bi navedeno postalo pravilom, izuzetak. Tudorovom fotografskom djelatnošću dobili smo i njega.

Među ponuđenim – od tehniciteta kao ključa za kreativnost do estetizacije bilo kojeg predznaka i provenijencije, od ustaljenih obrazaca tzv. umjetničke fotografije do žanrovskih podjela kao niza tržišnih instituta, dakle institucionalizirane proizvodnje za tržište, u prostoru gotovo zagušenom ponudom velikih i malih serija fotografskih iznašašća kao sveodređujućih za fotografov iskaz i njegovu osobu – Tudor se, upravo pustinjački izdvojen, asketskom disciplinom bavi primarnim jezikom fotografije i izričito njegovom ekspresijom.

Cijeli članak pročitajte ovdje.